Ljubav, ruža i Valentinovo

Približava se dan zaljubljenih! Razmišljajući o tom danu u kojem se obilježava ljubav odlučila sam postaviti pitanje i pokušati odgovoriti.

Što je to ljubav?

Kao i o svemu ostalom u ljudskom životu o ljubavi se raspravlja, dokazuje, osporava, favorizira, omalovažava… Na primjer, istraživači raspravljaju o tome je li ljubav biološki ili kulturni fenomen. Na ljubav najvjerojatnije utječu i biologija i kultura. Iako su hormoni i biologija važni, način na koji izražavamo i doživljavamo ljubav također je pod utjecajem naših osobnih koncepcija ljubavi.

Pokušaj definiranja te iste ljubavi bila bi: Ljubav je skup emocija i ponašanja koje karakterizira intimnost, strast i predanost. Uključuje brigu, bliskost, zaštitnički odnos, privlačnost, privrženost i povjerenje. Ljubav može varirati u intenzitetu i može se mijenjati tijekom vremena. Povezana je s nizom pozitivnih emocija, uključujući sreću, uzbuđenje, životno zadovoljstvo i euforiju, ali također može rezultirati negativnim emocijama poput ljubomore i stresa.

Međutim, osobno smatram da se ljubav ne može izmjeriti, izračunati, dokazati, kupiti, objasniti, zaslužiti.

Postoji jedna prekrasna pjesma iz Biblije „Hvalospjev ljubavi“, njome je ljubav gotovo u potpunosti objašnjena – što ona jest, zaista!

Ljubav…

Ljubav je nešto najplemenitije, najljepše, najsvetije što možemo osjećati, najuzvišenija emocija od svih!

Često smo ogorčeni ako smo svoju ljubav poklonili nekome tko je „nije zaslužio“ tko je nije cijenio i prepoznao ili ju je zloupotrijebio. Naravno da ovakvo iskustvo nije ugodno nimalo, dapače vrlo je bolno i neugodno, dovodi nas u sumnju i preispitivanje naših osjećaja i poriva. Kakvo god bilo i kako god završilo iskustvo sa drugim ljudskim bićem ono što je neupitno i neosporivo jest da ste osjećali ljubav i od srca je dali – to je vaše, to je ono što vama ostaje, zauvijek. Na kraju našeg puta, gdje ćemo svi stići, jedino je važno kakvi smo ljudi bili i kako smo proveli život, samo je to važno!

Sljedeća razina ljubavi jest bezuvjetna ljubav, ljubav kojoj od pamtivijeka streme visoko svjesni i razvijeni humanoidi. Ljubav koja ne očekuju ništa zauzvrat.

Najbliže toj bezuvjetnoj ljubavi jest planet na kojem živimo, biljke kojima gospodarimo i uzimamo ih po našoj potrebi.

Da, kada promislimo o biljnom svijetu možemo spoznati što je to bezuvjetna ljubav, da li cvijet ili biljku ubrali, iskorijenili, posjekli ona ne pruža otpor, naprosto je tu za nas. Svojom ljepotom, bojom, mirisom, oblikom pruža nam ugodu i bezuvjetnu ljubav. Stoga su svi drevni narodi glorificirali i mistificirali biljke, one su im bile podrška kroz razne vidove poboljšanja zdravlja i kvalitete života, te izražavanje naklonosti i ljubavi!

Simbol ljubavi u većini kultura naše planete jest ruža, esencija ruže je dragocjena, miomirisna i visoko cijenjena. Donosimo vam neke od mitova i legendi povezanih sa ljubavlju i cvijećem.

Bezbrojni su mitovi i legende u kojima se ruža pojavljuje, a u gotovo svakoj zemlji sjeverne hemisfere nalazimo je na kovanicama, grbovima, zastavama, stijegovima, pečatima, slikama i umjetničkim predmetima.

Legende o ruži isprepletene su s bogovima, kraljevima, prinčevima Crkve i svecima kao i s Brahmom, Budom, Muhamedom, Višnuom, Konfucijem, Zoroasterom, nekoliko papa, križarima, Neronom, Kleopatrom, Aleksandrom Velikim, sv. Franjom od Asiza, Elizabeta Ugarska, Marija Kraljica Škotske, Sveti Vincent, Venera, Kupid, Zefir, Afrodita i mnogi drugi. Neke od dražesnijih od ovih legendi mogu se ukratko ispričati kako slijedi.

Azija

U najstarijim religioznim i duhovnim djelima u Zendu (Avestan), u učenjima drevne Perzije i na sanskrtu, vrhunskoj književnosti drevne Indije, ruža uvijek ima simboličku ulogu u stvaranju svijeta i čovječanstva. Vishnu, vrhovni bog Indije, oblikovao je svoju nevjestu Lakshmi od 108 velikih i 1008 malih ružinih latica. Tako je ruža rano postala simbol ljepote.

Grci & Rimljani

Dok su Grci i Rimljani ružu posvećivali bogovima, Perzijanci su je u svojim pjesmama i slikama povezivali sa slavujem. Jednom se cvijeće žalilo na nebu da njihova kraljica, cvijet lotosa, spava noću. Da bi došlo do pomirenja, Allah je bijelu ružu nazvao Kraljicom cvijeća. Slavuj je bio toliko oduševljen ljepotom ruže da je poletio dolje da je zagrli i tako se oštrim trnjem probola u grudi. Iz kapi njezine krvi koje su padale na zemlju izrasle su nove ruže i od tog dana u Perziji su bile crvene ruže.

Muslimanska legenda

Prema jednoj muslimanskoj legendi, ruža je nastala iz zrnca znoja proroka Muhameda. U drugom nisu dolazili od Proroka, već od znoja dame po imenu Joun čija je pojava bila bijela u zoru, ali rumena u podne.

Grčka

Najstariji dokazi o ruži potječu iz legendi i poezije koji nam daju dokaz o postojanju ruže i njenom uzgoju u staroj Grčkoj.

Ovdje se Afrodita, božica ljubavi, smatrala kreatorom ruže. U jednoj priči Adonisa, njezinog ljubavnika, smrtno je ranio divlji vepar u lovu. Požurila je na njegovu stranu i iz mješavine njegove krvi i njezinih suza izrasla je veličanstvena, mirisna, krvavo crvena ruža. U drugoj verziji, Adonis je bio površinski ranjen i Afrodita se, dok je trčala prema njemu, ogrebala o trnje ružinog grma. Krv joj je odmah potekla i bijeli cvjetovi na grmu pocrvenjeli su. Na kraju, postoji priča koja nam govori o podrijetlu bijele ruže: Afrodita je rođena iz morske pjene i iz te pjene, gdje god je pala na zemlju, izrasli su grmovi bijele ruže.

Rim

Uzorak grčkih legendi pomno slijede one koje su se razvile u Rimu. U jednoj je Veneru volio Adonis, ali je također željela Mars, bog rata. Mars je odlučio da Adonis bude ubijen, ali ga je u posljednji trenutak žurno upozorila Venera. U žurbi je pustila nogu u ružičnjak, iz krvi koja je tekla iz ogrebotina na tlo iznikle su crvene ruže.

Flora, boginja proljeća i cvijeća, jednog je dana pronašla mrtvo tijelo svoje najdraže i najljepše nimfe. Neutješna, molila je sve bogove da joj priteknu u pomoć kako bi mrtvo tijelo njezine voljene osobe pretvorila u najljepši cvijet koji će biti prepoznat kao Kraljica svih cvjetova. Apolon, bog umjetnosti, dao joj je dah života. Bacchus ju je okupao u nektaru. Vertumnus joj je dao miris, Pomona voće, a sama Flora konačno je dala dijadem od latica, i tako je rođena ruža.

Kupid, jedan od bogova ljubavi, prevrnuo je svojim krilom zdjelu vina koja je stajala na stolu pokraj Bakha. Iz ove lokve vina na zemlji pojavio se grm ruže. Ruža je također bila posvećena Veneri kao simbolu ljepote.

Postoji jedna posebno divna priča koja glasi: Bog Zephyrus toliko je volio Floru da se pretvorio u ružu jer Božicu nije zanimalo ništa osim cvijeća. Kada je Flora ugledala ružu, poljubila ju je i tako Zefiru ispunila želju.

A kaže se da je sama riječ “ruža” nastala kada je Flora, božica cvijeća, u bolovima nakon što ju je pogodila Kupidova strijela, nije mogla pravilno izgovoriti riječ Eros, već je zvučala kao “ros”. Iz ovoga riječ “ruža” postaje sinonim za Erosa. I u Rimu i u Grčkoj simbol je mladosti, vitalnosti, ljubavi, ljepote i plodnosti prirode.

Od srca vam želim da uživate u Valentinovu, u ljubavi, i ne samo  jedan dan u godini već svih 365 dana! Živite i uživajte u ljepoti oko vas i unutar vas!

Valentina V. Giergia, mag. act. soc.